| Napisal/a Zal Kopp, v sreda, 24. avg. 05 |
| Ocena urednika: |
 |
| Ocena uporabnikov: |
 (0 glas) |
|
Jos sam jucer drhtao
i kao rijeka nemirnih uzdaha
takav obale oplakivao,
a danas rukopisom svoga srca,
na mekom papiru svoje duse
tvoje biserno ime ispisujem
i kazem ti kako za tebe imam osmjeh
u onom lopocu sto je jaci od svake trave koju znam
i kako narastam dahom tvoga proljeca u svom snu.
Ljubavi, mozda ti se cini da placem,
ili moj glas u ponoci nestaje,
ali ti zaista plovis mojim zjenicama
i znam,
da je svako slovo kojim pisem tvoje ime,
zlatno slovo tvoga imena u mojim otkucajima.
Ako sumnjas, upitaj svoje oci
i moje prste sto se u plavoj noci lome,
i tad mi reci zasto lutas ruzinim vrtom
i dajes mi svoje usne slatkih poljubaca,
zasto tvoju kosu zvijezde pletu,
a na tvojim grudima lisce lipe spava
i zasto se odjednom bistrom rijekom cutis
i gledas jutro u granama proljeca.
Dopusti jasnoj vrelini mog daha da te uz mene privije,
kazi svojim mislima neka zagrle moje tijelo
i ja cu ti prici crvenim jabukama
i njihovm sokovima natopiti tvoje pore.
Ne cekaj uzalud, ljubljena moja,
vec u boji mojih obraza ugasi zedj,
lezi u moje ruke i radosno zamirisi
i tada ces osjetiti,
kako s njima tvojim tijelom pjevam,
kako se u mojim prstima tvoje ime budi,
kako ih tvoji otkucaji mojom dusom slazu
i tebe,
u dahu proljeca,
mom zivotu daju. Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje.
Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0) 
|
|
