Napisal/a borosog, v sreda, 14. nov. 07

Ocena urednika:    Ocena uporabnikov:      (0 glas)

Dopusti na trenutak imam priču, zna je još samo Bog
Tužan čovjek svijetom luta
Nema kuda nema dom
Snovi su mu teški i mračni nema nikog svog
Jer i ono što svojim je zvao
Nemir vjetru predao
Negdje u glavi mu sijevaju riječi
Što ih čuo kad je počelo

Dobro jutro nad morem jugo počinje
Dobro jutro na kopno vuci brodove

Jedan od onih što mu bijahu blizu reče: «Slušaj mrzim bližnjeg svog»
A on ga gleda osmjeh s lica
Kao vodom tuga ispire
Odjekuje sa svih strana sa svih strana: «Mrzim bližnjeg svog»
Kao pseto kad izgubi trag
Kao brod što mu vali sude
Otvara oči pune nemira
Gleda zvijeri kako se bude

Dobro jutro na kopno vuci brodove
Dobro jutro oblačno je kiša će

Blijedog lica grabi kovčege
I kreće putem dugim teškim s kojeg ne vraća se
Nit' mu požele bar zdravlja il sreće
Pamtit ga nitko nikada neće
Bez milosti do tog čovjeka
On je bijeda nula koja ništa pred nikim ne krije
Eno ga živi a kao da ga nema
Vidi što mu život sprema

Dobro jutro oblačno je kiša će
Dobro jutro dan u tami nestaje

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.

Komentarji uporabnikov (0)