| Napisal/a Zal Kopp, v sreda, 28. jun. 06 |
| Ocena urednika: |
 |
| Ocena uporabnikov: |
 (0 glas) |
|
Zakoračila si mirisnim tragom struka,
i tako se zaljuljalo naručje moga osmjeha
kao da se rijetka prozirnost,
to neponovljivo drhtanje tihe vode,
valja nebom moga pogleda.
Neprekidno udišem sedef valova
i žedan ronim u tebe,
a ti zauzimaš moje zjenice
i otkidaš komadiće u njima,
pa ih neprimjetno,
nizom toplih uzdaha,
slijevaš u svoje usne.
Pažljivo sakupljam titranje
tvojih anđeoskih dodira,
i ako nastaviš tako,
slijedom vode i uzavrelog zraka,
pohvatat ću obrise zlatnih tragova
i mrežom čvrstih prstiju,
sve do jednog,
unijeti u rastopljenu želju moga tijela.
Zaogrnut bisernim kapima trzanja
i osnažen muškošću,
svu ću tvoju žensku snagu
dubinom vira preseliti u sebe,
jer nisi samo vrelo rumenilo
u bunilu jedne lipanjske noći,
već trajno usađena molitva
u ljubav muškarca koji te voli,
koji je zaljubljen
u tvoje zrele bijele bokove.
Mozaik si nježnih pokreta,
oplemenjuješ obrise postelje,
a ja uživam u poljupcima
žene koju neizmjerno volim.
I dok šećem u tvom zagrljaju,
namjerno šapućem prstima,
želim da te do jutra vrte u žudnji,
jer kad su nježni u igri s tobom,
tad me kao ljubavnika
u svoja milovanja primaš.
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje.
Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0) 
|
|
