| Napisal/a Zal Kopp, v sreda, 14. jun. 06 |
| Ocena urednika: |
 |
| Ocena uporabnikov: |
 (0 glas) |
|
Dobra moja ljubavi,
spavaš u meni tijelom
i svojim vrijednim usnama ljubiš.
Povremeno strepiš jesam li sretan s tobom
i kad srebrne latice mjesečine
zapjevaju posteljom, ti si beskonačna.
Prozirnim se uzdasima primakneš
i svojom me slatkom mekoćom umiješ.
Radosno grliš moje snove
i uzimaš pravo ponornice,
pa ih u sebe strašću ulijevaš.
Poput mirne vode,
osmjehom svoga pogleda,
hraniš mir moje duše
i ja se tvojim čežnjama predajem,
tonem u slatki san tvojih milovanja
i s tobom u sebi, velikom nadom postajem.
Ima li što ljepše od tog zanosa,
kad preko svih strahova i sumnji,
izvireš vrtlogom svojih osjećaja
i razliješ se mojom dušom.
Najdraža, bistrinu srca poklanjaš,
najljepšim očima donosiš nebo
i svaki dodir postojano slažeš,
jer samo me tako znaš voljeti,
poput sjaja razigranih boja,
kao okus jabuke u ustima,
voljeti me i ne tražiti ništa,
već jednom rukom zagrliti,
a drugom moje čelo u smiraj odvesti.
Prožet tvojim tijelom
ponosno izvlačim zvuk svog daha
i letom pahulja dišem u vlatima trave.
S tvojom se milošću, ljubavi,
odmaram u vrtovima vječnosti
gledam kako u meni svićeš,
i koliko plavetnila svojih osjećaja
na mojim obrazima ostavljaš.
Evo kako te u sebi prepoznajem,
dovoljno je da spavaš mojim tijelom
i kad u meni progovoriš snom,
ja se više ne trudim uzalud,
jednostavno, tvog se horizonta napijem.
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje.
Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0) 
|
|
