Napisal/a Zal Kopp, v petek, 29. jul. 05

Ocena urednika:    Ocena uporabnikov:      (0 glas)

Sapucem osmjeh tvome licu
i kao crveni trag spokoja
ostavljam poljupce.

Ispisujem svoju ljubav,
njene narastaje u meni,
ljubavne noci
u kojima zagrljen s tobom
kao ljubav klizim.

Oh, kako je slatko saputati osmjeh
u drhtaju plavog pogleda
i po tvom beskrajnom licu
igrat se na tvojim usnama.
One su moj pocetak, moj nastavak
i utisnute dubinom mojih misli
ostaju vjerne meni,
a ja u svakom njihovom uzdahu rastem
vjeran samo tebi.

Oh, kakvo je blazenstvo saputati osmjeh
u bujici spontanog praska
i navirati kao vjecnost
iz koje nikada nisam izasao.
Izvirati kao lava u zanosu
i na mjesecini radjati iskre.
Oh, tako je uzbudljivo dotaknuti te osmjehom
i preskociti sve horizonte cekanja,
a u tvojim bedrima kao cvijet niknuti
i sa tvoga gorja rosu lagano ispijati.

Sapucem ti osmjehom
u zadovoljstvu moje ljubavi
i molitvom ispunjenja plovim
u vrtlog slatkog uzdizanja,
iznad zvijezda tvojih ociju,
pred tebe, mila, gdje padam
i kao ljubavnik lijezem,
a moj osmjeh, ljubavi,
moj osmjeh obasipa tvoje lice
plamenim poljupcima ceznje.

Zal Kopp

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.

Komentarji uporabnikov (0)