Napisal/a cbking, v ponedeljek, 23. okt. 06

Ocena urednika:    Ocena uporabnikov:      (0 glas)

Gledam te kako mi prilaziš...
te oči..divota, tamne a sijajne ko noč u augustu krcato zvjezdica. Skoro sam i zaboravio kako si ljepa.
Srce mi udara u grudima oče da iskoči napolje...
Prošo je pola sata od kako sam krenuo od kuče,
sav nestrpan, ko malo djete na božično jutro,

napet ko struna na gitari.
A ti..., ko neki anđeo sa neba, d
oletela meni nasuprot...
Dobar dan rekoh, draga jedva sam dočeko taj tren...
Ti se samo nasmiješ i onda...
Onda sljedi jedan veliki zagrljaj.
Zatvorim oči.., čutim tvoj miris.
Bože pomislih, kako samo ljepo miriše.
Tad se sjetim jednog prizora: bilo je to u bakinom stanu,
imala je jedan tamno crveni lakirani orman.
Na ormanu nekoliko polica na njima heklane krpice a na krpicama se rumene dunje.
Sečanje na te dunje, koje su mirisale na ljetni dan...
isto je osečaju koje sad čutim.
Tiho izustim, napokon si se vratila srečo i osjetim toplinu i sigurnost.
Tad te stisnem još jače...
Volim te...

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.

Komentarji uporabnikov (0)