Spletna stran uporablja piškotke z namenom zagotavljanja spletne storitve, zbiranja statistik, deljenja vsebin na socialnih omrežjih in funkcionalnosti, ki jih brez piškotkov ne bi mogli nuditi. Z obiskom in uporabo spletne strani soglašate s piškotki.
Snaga vjetrova u mojim rukama, izvore tvoga zrelog tijela budi i vještinom neobuzdanog sna kao vijugavi sjaj, tonem u prekrasne vrtove.
Nestajem u strunama jutra, a osmjeh tvojih noćnih dodira, tvoja srebrna put, bezbrižno po meni klizi. Postaješ žeđ mojih mekih uzdaha. Glas s kojim noćas nastaješ, nevidljiva roso, zlatni suncokreti slute i sa crvenih usana ljubavlju kaplju, u ljubav nas zaklinju. I nabujala duga, dah mirisnih boja, u mojim očima beskrajnu tišinu slijedi. Usnulom lišću šapuće sva biserna znanja o tebi. Ne smeta nam što se noć rastapa, nadmašili smo zemaljsko i sva srca u sebi. Zauzeli smisao zvijezda i sad u gaju neba pjevamo.
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
(0 glas)
