Spletna stran uporablja piškotke z namenom zagotavljanja spletne storitve, zbiranja statistik, deljenja vsebin na socialnih omrežjih in funkcionalnosti, ki jih brez piškotkov ne bi mogli nuditi. Z obiskom in uporabo spletne strani soglašate s piškotki.
Osjećaš li, najdraža moja, kako se ova blažena noć polako približava kraju, a mi bez straha vodimo ljubav, jer naši vrući dodiri ne odlaze u zaborav. Naša postelja, mila,
i dalje nijemo gori, i poljupci što u nama sjaje, ne žele nikamo otići. Zato slobodno kucaj srcem, i ne traži u osmjehu škrte tragove sjetnih svitanja. Nema više slijepe magle i ne guši tvoj san. Nikakva opora i hladna tuga u tvoje zagrljaje neće ući. Znam, teško je pronaći tišinu u šuštanju lišća, ali vjeruj svome tijelu, duboko udahni zoru i sa moga željenog tijela ispij prve gutljaje jutra, usne će ti napuniti suncem. Raširi me pod sobom, pod topla bedra smjesti, u vlažne uzdahe primi. Sa plavetnih visina svojom mirnom dušom uzmi i s njom me zauvijek veži. Ne boj se, jedina moja, samo se prepusti meni, jer na tvojim obrazima i poslije mjesečine postojim.
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
(0 glas)
