Spletna stran uporablja piškotke z namenom zagotavljanja spletne storitve, zbiranja statistik, deljenja vsebin na socialnih omrežjih in funkcionalnosti, ki jih brez piškotkov ne bi mogli nuditi. Z obiskom in uporabo spletne strani soglašate s piškotki.
Tvoje se prekrasno tijelo ljupkom tišinom uvuklo u našu postelju i toplim oblikom beskrajnog osmjeha izaziva nestrpljivost mojih dlanova.
Ne osjećam nekadašnje postojanje sila bola, i nemam riječi za ovaj dar u svojim očima, zato šutim i divim se, pokoravam vratolomiji uzdaha s kojima polako prodireš u moju svijest. Ne trebam mo ć proricanja, u meni su sve tvoje obline i hladno ć a me ne može dotaknuti. Slobodno udišem nebeski svod prosinca, jer u našem zajedni č kom tkivu s kojim smo ve č eras zaustavili vrijeme, dražesne su misli niti mirisa u č isto ć i ljubavi. Mi smo jedno i priznajem, usamljena sloboda nije ono u č emu uživam. Obožavam krhkost tvoga struka i vje č nost trenutka s kojim te poštujem. Mogu ć e je da ne znam broj zvijezda s kojim se sada gledamo, mogu ć e je i da su godišnja doba u nama izmiješana, ali pošto si u meni jedan otkucaj, neumorno te grlim vlažnim usnama i prelazim granicu iza koje praznina više ne postoji. Bez obzira što po našim le đ ima prolazi posljednja ovogodišnja no ć , o č arava me pitkost tvojih mekih obala, uzima u korijen svog ljuljanja i kada bih sada morao oti ć i ovako razliven po tvojim njedrima, ponovno bih u svim svojim snovima samo tebe tražio, jer ono što me vje č no obnavlja, to su tvoja žarka milovanja.
Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
(0 glas)
