Napisal/a Zal Kopp, v petek, 25. nov. 05

Ocena urednika:    Ocena uporabnikov:      (0 glas)

Sjeo sam na ono isto mjesto
odakle se pogledom u nebeski mir razvlačim,
dohvatio sazviježđe
i u njemu raskošne puteve tvoje beskonačnosti zadržao,
zaručio te riječima i na ispružene dlanove
položio tvoje zlatne obraze.

Počinjem stizati prvo snen iz dubine svoje duše
i svojim grlom vječnosti, a zatim mirisan i strastven,
vješt i razigran, bezbrojan i ljepotom optočen.
Sve ti donosim, uvale na žlici praskozorja,
ravnicu u pojasu tvog struka,
pregršt zaboravljenih osmjeha,
vrelinu izraslu pod svodom preplanulih bedara
i plave oči svih tvojih maštanja
kao neviđene vrhove naših noćnih postajanja.
Nježno ti govorim poljupcima, ne šutim,
stalno se smijem i pričam,
u zagrljajima duge otvaram netaknute snove,
vodim te laganim drhtajima,
trčim jezikom između proplanaka uzdaha
i vješto s milovanjima želja stižem.
Promatraš me svakom svojom rječju, svakim dodirom
i pokretom očaravaš, u mjesto svojih izvora unosiš,
iznad mekih brežuljaka slasti zanosno izvijaš,
nadmoćno upijaš trzanjem
i pratiš velikim mjesečevim ulaskom u pučinu tijela.
Plovim tvojom bjelinom, zaoravam tvoj sjaj,
hodam tvojim drvoredima,
letim nebeskom mekoćom tvojih krošnji
i uzbuđen tonem u tvoja prostranstva.
Mirišiš, Bože, kako si samo zamirisala,
kakvom me zaljubljenošću isplela,
bojama suncokreta nahranila,
stopila ženstvenom vatrom utrobe,
biserom oka posvetila i dovela u sebe,
po tko zna koji puta šapatom crvenih trešanja zavela.
Zamamno me ispunjavaš svojom iskrenom sigurnošću
i dok te opijam gutljajima velikih i nepresušnih zagrljaja,
oblažeš me sokovima strasti onako kako samo ti znaš,
ljubavnički i bez prestanka,
iskonskom potrebom za svojim ljubavnikom.
Ponesen veličanstvenim plesom tankih prstiju,
klizim rubom postelje prema svemiru,
gdje susrećem obris istinske melodije
s kojom si me ne tako davno, u sebe unijela.
Osjećam kako se akordima na vene prislanjaš,
kako se tonovima uspinješ krvotokom.
Slušam te u predivnoj glazbi srca
i pretačem kroz pore taj slavujev pjev.
Ne pamtim ljepšu sliku istkanu u ljubavi niti pronalazim
bogatije misli od tvoje zrelosti, ne vidim ništa
izvan neprocjenjivog toka tvojih obala, izvan usjeka u kojima nestajem.
Uživam što me polagano prekrivaš harmonijom grudi
i njihovim snom gasiš moje čežnje,
što lakoćom svog uzdisanja pripremaš mir za mene
i rukama tiho budiš moja čula.
Uživam kad me primaš, kad primaš moje latice
i poput leptirovih krila nježno rasanjuješ.
Tada samo tvojim dodirima vjerujem
i jedino se usuđujem s tobom u blaženstvo smjestiti.

Zal Kopp 

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.

Komentarji uporabnikov (0)