Spletna stran uporablja piškotke z namenom zagotavljanja spletne storitve, zbiranja statistik, deljenja vsebin na socialnih omrežjih in funkcionalnosti, ki jih brez piškotkov ne bi mogli nuditi. Z obiskom in uporabo spletne strani soglašate s piškotki.
Studeni stidljivo i sporo uvlaci jesen u nasu sobu i sve cesce kaplje po prozorima.
Evo sto se trenutno dogadja, odjevena osmjehom lijezes na moje usne, a tvoje savijeno tijelo pokriveno mjesecinom, upija vlazne mirise noci i sapatom ispraca listopad. U tebi je sve raskosno, sve je ljubav. Tvoje ruke su ziva vatra, ruke su ti zagrljaji obasjani krunom zvijezda. Zavodljiva si i topla, odjevena u osmjeh i s tobom sam miran, uvijek u proljecu lezim. Listam slicno srebrnoj brezi, trenucima njeznih uzdaha i kad me zedj potrazi ili hladnoca umori, bezbrizan u tebi zaspem, usnem ravnicu u predvecerje i pokrijem se tvojim cednim dodirima. Gdje imam ljubavi kao u tebi? Gdje imam toliko sretne i pune ljubavi? Imam je u tvojim ocima, na mojim usnama lezi. I dok listopad kaplje po prozorima, a studeni stidljivo ulazi u nasu sobu, odijeva me osmjehom...
Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
(0 glas)
