Napisal/a Zal Kopp, v sobota, 06. avg. 05 |
Ocena urednika: |
![](http://www.pesnik.net/components/com_maxcomment/templates/default/images/rating/editor_rating_0.gif) |
Ocena uporabnikov: |
(0 glas) |
|
Uvijek mogu na dalekim putovanjima svoj život osloniti na tebe. Mogu se kao mjesec obući u želju i mogu rubom plavog neba sa mekih visina sići, ali uvijek moram promatrati kako radosna na postelji sjajiš.
Moram, jer si izvor moje duše i srebrne niti u tebi gore. Želim s tom tišinom pogleda u tebi probuditi strast i mirisima izazvati čelo. Želim te u toploj boji zagrljaja, u naručju zaspalih ruku, u vremenu naše ljubavi. Moji su te uzdasi uvijek željni i osjećaju kako niz moje tijelo slatko kaplješ mjesečinom, kako se sanjiva oko moga struka kao prsten u crvene vatre izvijaš i kružiš mojom zrelošću kao odraz vrelih dodira. Vrhovima prstiju uvijek želim tvoje obrise otkopčavati i na mojim vlažnim usnama tvoju drhtavu nježnost imati. Želim da tvoja nagost nalik kapi vremena kao tanki šapat zvijezda leti kroz moje prste. Uvijek želim ispijati mekoću tvojih grudi, a tvoj dah što cvjeta u mom tijelu, tvoj dah moja misao hoće, jer dok sluša beskrajni zvuk čežnje kako prema nebu noćima travu diže bistri je glas tvoga bića bekrajno uzbuđuje. Zal Kopp
![](http://www.pesnik.net/components/com_maxcomment/templates/default/images/quotetop.gif)
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
|
|
Komentarji uporabnikov (0)
|
|