Spletna stran uporablja piškotke z namenom zagotavljanja spletne storitve, zbiranja statistik, deljenja vsebin na socialnih omrežjih in funkcionalnosti, ki jih brez piškotkov ne bi mogli nuditi. Z obiskom in uporabo spletne strani soglašate s piškotki.
Nitko te nije primjetio, osim mene draga, i nitko se nije ustao, kada si prolazila pored stola. Sad kad drijemas u mom osmjehu, svi se cude, kako to, da te nikada prije, nisu vidjali pod satorom mjesecine.
Nitko nije osjetio tvoje sutnje u prigusenoj tami i zapitao se, kako uspijevas, s koracima pticjeg pjeva, medju bezbrojnim plesacima, hodati po mutnoj vodi. Nisu slutili koliko slicis andjelima i koliko u njima tvoje milosti ima. Oni ne razumiju pogled i ne zele tisinu, vec tudje ruke uzimaju kao svoje i s njima gase svjetla i guse mirise. A mirisi su osmjeh duse i svjetlo srca. Tvoji mirisi, to je zetva zlata u mojoj utrobi. I tuzno jecanje tvojih usana nisu culi, a tvoje usne rastacu toplinu sunca. Razumijem zasto se cvijet bijelog jorgovana, na tvojim grudima njezno siri i znam, otkuda med na tvojoj kozi! Zato te, dok usnula prinosis salicu kave ili u pokretu misli pozdravljas jutro, radosno ljubim svojim rukama. Nas dvoje uzivamo zaljubljeni, gledamo se i smijehom pratimo usne. Samo nas dvoje zaljubljenih znamo, kako je lijepo ujutro, saputati zagrljajima.
Zal Kopp
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.
(0 glas)
