Napisal/a stihpostih, v sreda, 26. mar. 08

Ocena urednika:    Ocena uporabnikov:      (0 glas)

Sad tako želim okusiti mržnju
i radovati se svakoj teškoj riječi
koja iz mene bježi na slobodu,
pa snažna od zlobe ne otupi
već sva silna razdire koga dirne.

Toliko želim očvrsnuti hladan
i pogleda strašna krojiti sudbine
onima koje smisliti ne mogu,
što zbog uvreda, što zbog muka.

Želim osjetiti, vjerovati da zlo vlada
i da ću samo sličan njemu pobijediti,
a plašljive duše rastjerati u daljine
da se nikad više mirne, tople, skupe.

Ali...

Poput šutnje, lako, ljubav osjećam
i tako lijepo postaje dijeliti sreću
da svaki tračak mržnje boli
i gasi želju da sa zloćom se stapam.

Nesretan jer mogu samo voljeti
pred zatvorena vrata spuštam luč
da ne zaboraviš tko sam bio,
jednom kad otvoriš da ne preplaši te mrak.

Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.

Komentarji uporabnikov (0)