Nikada neću slikati u sobi
u kojoj neki boem recitira
pjesme ili svira na lošoj gitari,
pita za pravi ton.
Neću završavati njegovu pjesmu
niti će se on ubacivati u moju
smatrajući je "suviše nešto".
Njemu je život sport,
pisanje o onima koji
šeću pozornicom,
prave se važni pred kamerama.
Kroničar lažnog sjaja.
Sanjam raspravu s Ujevićem,
žestica i stihovi,
riječi zadnjeg boema.
Uvjerena da umjetnost nije mrtva
uništavam atelje,
spaljujem računalo.
Živjeti će u meni.
Nisam besmrtna.
Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje. Prosimo, prijavite se ali registrirajte.