| Napisal/a Boris Dnov, v četrtek, 08. nov. 07 | ||||
|
(2 glasov)
Oprosti draga što te budim al ovo je strašno i kasno je
Nije na meni svoju tugu znati s tobom je ne bih smio dijeliti
Al ne mogu više ovo srce više ni za čim ne žudi
Ovo srce se gasi tebi ga dajem pa ga budi
Nema više mjesta moj um se mrači i teško je
Snijeg je vani hladno puše sunce više ne izlazi
Tužne sjene se uz vatru griju one više ni ne govore
Prestupaju s noge na nogu one više ni ne dišu
Ovaj čovjek ovdje stoji i hladno mu je on je umoran
Ovaj čovjek ludo luta i teško mu je jer je sam
Oprosti dušo što ti smetam al ove oči sve su vidjele
Vidio sam kako sina s bijesom ponovo ti razapinju
I patnjom njegovom se brane grijehe s lica ispiru
Vidio sam žene i majke kako pogled k tebi lažni upiru
Gledao sam gdje mokraćom slanom truju oči sinu tvom
Gledao sam očeve kako svojom djecom se hrane
Gledao sam sinove kako pljuju na lice svoje majke
Gledao sam kako život se gasi kako više ništa ne ostaje
Ovaj čovjek ovdje stoji i hladno mu je on je umoran
Ovaj čovjek ludo luta i teško mu je jer je sam
Daj dopusti da ti priđem
djete moje nisi sam i znam da si tužan i umoran
djete moje ja te ljubim i sve ti dajem i dopuštam
djete moje znam da vidiš i čuješ smijeh budi radostan
djete moje mirno zaspi i kroz san dođi u zagrljaj
sad više nisi sam
 | |
Komentarji uporabnikov (3) 
|
