Poljupci uzdaha
Napisal/a Zal Kopp, v ponedeljek, 14. nov. 05
Ocena urednika:   
Ocena uporabnikov:      (0 glas)
 

Veceras se bjelina moga tijela topi
i nestaje u tvojim zagrljajima,
jer vrijeme ljepote tvoga bica
mirisno ulazi u moju dusu,
a zjenice, to nebo mojih usana,
sapucu zvijezde,
slazu u nebeski cvijet moje misli

i njihov drhtavi osmjeh
poljupcima uzdaha ljube.
Nista moju strast kao dah tvojih dlanova
tako uzviseno ne snazi
i nista mi ne daje toliko njeznosti
kao bistro jezero lahora
u kojem rukopisom svoga srca
beskonacno ispisujes
vjecno postojanje ljubavi.
Dok ispijam tvoja sjajna milovanja,
svlacis svoje tijelo u meni
i svakom kapi tople tisine
pozudno slijedis moje disanje.
Uranjam u tebe, a moje ruke,
moje rujne ruke zrelm pokretima
u vrtlogu zanosa po tvome tijelu plesu.
Kad bih sada vrijeme napustio,
kao beskrajna rijeka bih se zauvijek
vrelinom sna
na tvoje obale naslonio,
jer si u mojim venama
beskrajno iskrena,
poput bjeline moga tijela
plamenim beskrajem
ljubavi rastopljena.

Zal Kopp


Samo registrirani uporabniki lahko pišejo komentarje.
Prosimo, prijavite se ali registrirajte.



 Komentarji uporabnikov (0) KOmentar RSS

Povejte svoje mnenje prvi!





Digg!Reddit!Del.icio.us!Technorati!